16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, vršnjačkog nasilja i nasilja nad ženama

I ove školske godine učenici  i djelatnici Osnovne škole „Nova Bila“  sudjeluju u kampanji 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, vršnjačkog  nasilja i nasilja nad ženama. 

Aktivnosti učenika  tijekom  studenog i prosinca  2020.

 Aktivnost 1.

25.11 2020 Radio emisija povodom  Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama

Mnoge obitelji pate i proživljavaju strašne traume zbog nasilja nad majkama a samim tim i nad djecom. Veoma često se o tome ćuti  i nažalost nasilje ne prijavljuje zbog straha i sramote. Često uzrok nasilja je  alkoholizam , kocka, droga  i nekontrolirana agresivnost   bračnog partnera. Niti jedna obitelj u kojoj ima nasilja a ne može biti sretna i ne može pružiti ljubav i omogućiti zdrav razvoj djeci. 

Stoga  o  problemu nasilja nad ženama  i djecom treba javno govoriti, a društvo i institucije koje se bave ovim problemom treba potaknuti na međusobnu bolju suradnju i aktivnosti da bi svima osigurali život bez nasilja i diskriminacije. Važno je zaustaviti ignoriranje i umanjivanje nasilja nad ženama, a posebice tretiranje nasilja kao privatnog problema žena žrtava nasilja.

Aktivnost 2.

Sati hrvatskog jezika realizirani u odjelima VIII. i IX. razreda na teme :

 - Koliko se (ne) razumijemo?

- Ja sam za ljubav, a ne nasilje

- Nasilje nije izbor

Na satima  vjeronauka od VI-IX razreda realizirane su  teme:  Svačiji život je svet  i Nasilje  nije moj izbor. Učenici su pisali pismene radove a potom čitali i razgovarali  o svojim stavovima i željama .

Uvodni dio sata

1. Pojašnjenje  CILJA KAMPANJE 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, vršnjačkog  nasilja i nasilja nad ženama.

2. Vođena debata na navedena pitanja

 Ovogodišnja tema kampanje  glasi: "Koliko se (ne) razumijemo?" .

Ako govorimo istim jezikom ne znači da se savršeno razumijemo?

Koliko se razumijemo, odnosno ne razumijemo  krije u sebi mnogo pitanja za razmišljanje:

Što znači razumjeti ?

Sadrži li razumijevanje u sebi prihvaćanje , poštovanje, suradnju,  poštovanje različitosti, podršku i ljubav .?

Što sa sobom nosi nerazumijevanje?:  konflikt, netrpeljivost , bol,  patnju, nametanje moći i nasilje.

Koliko nas uče razumijevanju u obitelji, školi, društvu ,vjerskim ustanovama,  medijima ?   

Velika većina će reći uče nas. Zašto onda  u svijetu postoji toliko nasilja u obitelji , u školi , na ulici, u politici, u medijima?

Živjeti znači komunicirati  sa sobom i s drugima. Način na koji komuniciramo ovisi od toga koliko razumijemo sebe  i druge. Koliko razumijemo potrebe drugih, koliko poštujemo njihova prava  i koliko razumijemo svoja prava.

Na ova  pitanja  odgovarali su naši učenici na satima  hrvatskog jezika  i vjeronauka.

Aktivnost 3. Na satima likovnog kulture učenici su radili likovne radove na temu

Ja sam za ljubav  a ne nasilje

Učenici su imali slobodan izbor tehnike

Aktivnost 4 . Na stranici škole biti će objavljeni literarni i likovni radovi urađeni na navedenim satima.

Petra Cakalin  IX.a

Marko Sivonjić   IX. b

Likovni rad na temu  „Koliko se  (Ne ) razumijemo

Aktivnost 5. Na satima razrednih  odjela realizirane teme Ljudska prava i

Radionica na temu Ljudska prava

                       Literarni radovi učenika/ca  na teme:

                              Razumijevanje  ili nerazumijevanje

Među svim ljudima uvijek je postojalo razumijevanje i nerazumijevanje. Kroz život polako nestaje ljubavi, pažnje i dobrote, a sve se više širi nerazumijevanje i stvara mržnja, sebičnost i ljubomora. Ljudi pojam razumijevanje upotrebljavaju na različite načine. Svi smo mi sposobni mrziti, ali također, sposobni smo razumjeti druge i širiti ljubav u svijetu, među ljudima. Razumijevanje tražimo u: porodici, od prijatelja i u školi...Onaj tko ne razumije i  mrzi drugoga, ne može ni sebe voljeti. Takvi ljudi su često nesretni, nezadovoljni sobom i žele nekoga povrijediti jer ih to ispunjava i čini sretnima, nažalost. Mržnja je otrov kojeg mi često koristimo kada ne razumijemo druge oko sebe.  Povod mržnje može biti strah od neke osobe za koju mi smatramo da joj se ne možemo suprotstaviti. Mržnja prema nekome može završiti s velikim posljedicama.  Kada u sebi osjećamo mržnju prema nekome, izgubimo razum, te nas obuzimaju loše misli, loša djela...Mržnja uništava dobrotu ljudskog srca. No, svaki se čovjek može promijeniti i shvatiti da je ljubav i dobrota jedini smisao ljudskog života, te da razumijevanje i ljubav čini svijet radosnijim, ljepšim i plemenitijim.


                                                                                 Učenica: Marija Čuturić, IX.b

   Širimo ljubav, a ne nasilje

Ljubav je poklon cijelom svijetu. Nasilje treba zaustaviti. Je li nasilje bolje od ljubavi?! Ne, svi smo mi na svijetu stvoreni da volimo, a ne da mrzimo. Zamislite da je svijet prepun mržnje. Ne, ne možemo to ni zamisliti. Neka ljubav pobijedi, neka zlo nestane. Jedna izreka kaže: ,,Svoje voli, tuđe poštuj.”  U toj izreci skriva se ljubav prema svim ljudima. Svi želimo biti sretni, ali često sami uzrokujemo nesreću i sebi i drugima. I onda kad to nije slučaj, naše živote sačinjavaju tuga i razočarenje. Poklanjajući ljubav jedni drugima možemo premostiti  sve  prepreke u svom životu i ostaviti ih iza sebe. Ljubav je poklon, zato ju treba dijeliti kad god i koliko god se može.                                                                                                      

Anabela Čuturić, VI.a

                     Ja sam za ljubav, a ne nasilje

Danas u svijetu mnogo ljudi mrzi svog prijatelja, učitelja, rođaka, majku ili oca..., a nisu svjesni da je mržnja najgora čovjekova osobina koju može samo ljubav zaustaviti.
Znam da se nitko nije rodio s mržnjom prema drugom čovjeku zbog njegova porijekla ili zbog boje kože, ali to se zapravo i dešava u svijetu. Ljudi ratuju zbog različitosti. Umjesto da uče mrziti, treba ih učiti da vole, da šire ljubav. Kad bi ljudi samo shvatili da je ljubav plemenitija od mržnje, da je plemenitost uzvišenija od pohlepe i zavisti, tada bi ovaj svijet bio savršen i mnogo ljepši za sve nas ljude. Sve u životu nestaje, ali ljubav čovjekova je uvijek najjače "oružje" protiv svega. Kada bi ljudi u svijetu širili ljubav i mir, kao što šire rat, glad i mržnju, ovaj bi svijet bio predivan.
Zapamtite! " Ne zanima me jeste  li ste crni, bijeli, visoki ili niski, bogati ili siromašni, ako me razumijete, ako ste dobri prema meni, bit ću i ja prema vama!"



                                                                                       Učenica: Barbara Perić, VII.b

                 .          Širimo ljubav, a ne mržnju 

 Svi mi prolazimo kroz teške trenutke u životu. Danas kada je prisutna pandemija u svijetu, većina ljudi razmišlja o svojim potrebama i ne brinu o drugima, što čini ovaj svijet jako hladnim i usamljenim. Ljudi postaju osamljenici i zatvaraju se u svoja četiri zida s nadom u sebi da će ta zatvorenost izliječiti gripu koja vlada u cijelome svijetu. Nisu svjesni koliku bol nanose sami sebi, narušavajući svoj život, svoje psihičko zdravlje, te da život prolazi i samo je jedan, neponovljiv! Postajemo tuđi i kao da smo već dignuli ruke od svojih vrijednih života. Život je puno više od dezinfekcijskih sredstava i zaštitnih maski. Prvo trebamo " dezinficirati" svoju dušu, te širiti vjeru, nadu. i ljubav.     
Trebamo zamisliti tu "slamku" spasa i pružiti je onima koji je trebaju kako bi sa sretnim srcem dobili vjeru u bolje sutra. Širimo ljubav, a ne mržnju!

Učenica: Monika Kolenda, VII.b

                         Ja sam za ljubav, a ne nasilje

     Ja sam za ljubav, a ne nasilje. Ljubav je smisao života, jer nas pokreće da idemo dalje bez obzira koliko je težak put. U ljubavi možemo pronaći mnogo pozitivnih i lijepih stvari za razliku od nasilja gdje je sve suprotno.

     U svijetu je mnogo primjera ljubavi iz kojih bi trebali učiti svaki dan. Danas ljudi ne uče iz primjera ljubavi, nego iz onog drugog primjera nasilja. U primjerima ljubavi možemo pronaći svako dobro djelo, svaku pruženu pomoć, dok u primjeru nasilja, verbalnog ili fizičkog vidimo samo djela koja bi drugome naškodila. Svi ljudi na ovome svijetu zaslužuju ljubav i ljubav im treba biti pružena. No, neki ljudi ne razmišljaju tako. Oni misle da se životni ili bilo koji drugi problem može riješiti nasiljem. Sve osobe koje tako razmišljaju  samo trebaju ljubav u svom životu i tada bi shvatile da nasilje nije rješenje, ali ljubav jeste.

     Protiv nasilja treba se boriti primjerima i djelima, stvarnim ljudskim idejama koje trebaju biti ostvarene. Osvrnimo se oko sebe i kad je god moguće širimo ljubav, a ne nasilje koje ne donosi ništa dobro.

                                                                                                Mia Dražetić, VIII.b

  Koliko se razumijemo ili ne razumijemo

Živimo u svijetu gdje je nasilje svakodnevnica i gdje sve više ljudi zanemaruje nasilje, najviše vršnjačko. Roditelji nasilnika  kažu: " To je dijete, što ono zna." Roditelji žrtve kažu: " Neće više nemoj mu uzvraćati, odmakni se." Prijatelji najčešće podupiru i navijaju za nasilnika. Najviše iz razloga, jer bi i oni sutra mogli biti žrtve te iste osobe koja provodi nasilje. Nažalost, odrastam u svijetu punom nasilja, fizičkog, psihičkog i socijalnog. Većina nas tome ne pridaje veliku pažnju. Većina nas je i bila žrtva, a da toga nismo ni bili svjesni .Veliki broj nas je nesvjesno uradio pogrešne stvari koje su na drugim ljudima zasigurno ostavile velik trag, rekavši ružnu riječ, gurnuvši prijatelja na školskom hodniku ili dvorištu. Kada bi samo malo više obraćali pažnju na sitnice koje čovjeku znače, svijet bi postao pravi mali raj. Kada bi dječaci posvećivali malo više pažnje djevojčicama, velik broj vršnjačkog nasilja bi se znatno smanjio. Kad bi ljudi pridavali pažnju kad čuju buku, ili vide tučnjavu, nasilje bi se možda i zaustavilo. Vjerujem da svaka nasilna osoba ima neku neispričanu priču koju nema tko saslušati. Ja kao prijatelj nisam u mogućnosti da svaki put zaustavim nasilje između mojih školskih prijatelja. Ali zato, molim vas sve ostale, roditelje, nastavnike...ako vidite dijete koje samo sjedi na klupi i plače, priđite mu i pričajte s njim. Roditelji, ako vidite da je dijete postalo tiho i povučeno, pitajte ga što nije uredu. Vršnjačko nasilje je             postalo  svakodnevnica.   svakodnevnica.       
Zato, trebamo dati sve od sebe da pomognemo da se zaustavi svaka vrsta nasilja i da svi glasno kažemo: "STOPNASILJU!“   
             

Katarina Nevistić,  IX.a                                                                      

Roditelji odgajaju  ili ne odgajaju djecu

Postoji više vrsta nasilja; u obitelji, nasilje nad ženama, nasilje među partnerima, ali najviše zastupljeno u današnjoj okolini je vršnjačko nasilje.

Vršnjačko nasilje se najviše događa u školi. Djeca sebi daju pravo da budu nasilni prema svojim vršnjacima.  Nasilje među vršnjacima najčešće se vrši nad slabijom i siromašnijom djecom, te djecom koja imaju odlične ocjene, tzv. "štreberi". Do takvog ponašanja djecu dovode roditelji. Oni su ti koji odgajaju, ili ne odgajaju vlastitu djecu, odnosno, daju im loš primjer. Djecu odgajaju roditelji od rođenja, zatim društvo utječe i doprinosi mnogo u ponašanju većine djece. Problem je to što se s djecom ne priča dovoljno, djeca tim gube povjerenje u svoje roditelje i prepuštaju se društvu i okolini u kojoj se nalaze. Također, roditelji tinejdžere tretiraju kao djecu, a očekuju da oni prave postupke kao odrasla osoba, te se dešava isti problem. Da se s djecom dovoljno priča bez osuđivanja, vjerujem da bi i oni imali empatiju prema svojim vršnjacima, te se ne bi događalo nasilje među ljudima.        


                                                                                           Učenica: Lucija Barbić  IX.a

 Što me čini nespokojnom?

Često, noću, kada legnem spavati ako mi je dan prošao dobro i bez problema, tada utonem u miran san. Međutim, zna se desiti da mi neki dani ne budu baš najbolji, zbog toga budem tužna i nespokojna. Poneka izgovorena riječ neda mi mira. Svi ljudi su različiti i svaki čovjek će se različito nositi sa situacijama koje mu se dešavaju kroz život, bile one pozitivne ili negativne. Moja nespokojnost javlja se kada dobijem lošu ocjenu, kada nisam poslušala i ispunila obećanje svojim roditeljima, kada nisam razumjela  njihovu brigu za mene. Ako se desi nešto tomu slično, budem jako tužna i nesretna. Nespokojnost me potiče na još veće razmišljanje i brigu. Ako uvrijedim nekoga ružnom riječju, budem nespokojna. S vremenom kako odrastam, počinjem shvatati  da je to jedna od osobina koja je jako bitna, jer ako znaš da si se potrudio, uspješno uradio svoje obveze, te da nikome nisi ništa loše učinio.i rekao. Tada ćeš mirno spavati i biti spokojan.

Zbog toga, , uživajte u životu i činite dobra djela. Spokojnost je osobina koja vas čini boljim i plemenitijim čovjekom.

                                                                                                             Tina Šipić, VII.a

Fotografije sa radionica

Zahvaljujemo se nastavnicama: Ljiljani Matoševi , Ivani Ćato, Katarini Biljaka i Anđeli Banović koje su  na satima vjeronauka, hrvatskog jezika i likovne kulture s učenicama/učenicima  razgovarale na temu nasilja i potaknule  da svoja razmišljanja i stavove podijele s nama.

Snježana Petraš,  pedagoginja - psihologinja